Ekologija - Piše: Elizabet Majer

Održivost je pojam koji je, u pogledu sadržaja, veoma pozitivan i koristi se uvijek kada se radi o dugoročnosti i očuvanju neke stvari ili nekog sistema. Zbog toga smatram razumnom podjelu na ekološku, ekonomsku i socijalnu održivost, pošto se ona odnosi na sve oblasti života. Ekološka održivost se bavi, prije svega, klimatskom zaštitom, njegom prirodnih i kulturnih pejzaža, kao i njihovim očuvanjem. Ekonomska održivost tiče se ekonomičnosti i ona treba da bude uređena tako da trajno nudi prihvatljiv osnov za privređivanje i blagostanje. Posebno treba pomenuti zaštitu ekonomskih resursa od izrabljivanja. U to se ubrajaju obnovljive energije, kao što su solarna energija, energija vjetra, vodena snaga, toplota zemlje, itd. Pod socijalnom održivošću podrazumijeva se razvoj jednog društva i to tako da svi članovi društva mogu participirati u tom razvoju. Trajno treba stvoriti za život vrijedno društvo, sposobno za budućnost, čiji će članovi moći da participiraju u obrazovnim i socijalnim sistemima.
KAPITAL IMA NOGE: Održivost traži od nas da ne živimo od danas do sjutra, nego da dugoročno planiramo i djelujemo. Živjeti i misliti od danas do sjutra, kratkoročno gledano, može biti veoma ugodno, ali odluka o boljem sjutra je na nama i našim akcijama i djelovanjima. Neka, s tim u vezi, bude pomenut i ugovor generacija. Svi resursi (prirodni i obnovljivi) koje danas koristimo, treba da ponovo rastu ili da se stvaraju na prirodni način i da se tako sačuvaju i za naredne generacije, a da se, pri tom, ne smanjuju ili gube. Ako ugovor generacija stvarno ozbiljno shvatimo, te resurse trebalo bi da predamo sljedećoj generaciji u poboljšanom i naraslom obliku.
To je sve, naravno, teorija, ali se odlično može analizirati u pogledu sadašnjih svjetskih dešavanja.
Svjetska finansijska kriza mogla je biti spriječena da se održivo investiralo u finansijsko tržište. Profiti od 20 odsto ili više su neprirodni i ne mogu trajno postojati i davati dugoročne rezultate. Pohlepa bankara investitora ozloglasila je čitavu finansijsku branšu, a povjerenje u finansijska tržišta palo je na nultu tačku. Nijesu samo mali ulagači postali nesigurni, nego i banke jedva da međusobno pozajmljuju kapital i time zaustavljaju investicije. I tu se uvijek iznova previđa da investicije u finansijska tržišta za neku zemlju skoro nikada nijesu (održive) investicije koje ostaju, pošto se kapital može bez problema kretati preko granica. Kapital ima noge! Nasuprot tome, investiranje u realne vrijednosti (realnu ekonomiju), na primjer u mala i srednja preduzeće neke zemlje, ima održive efekte, pošto povećanje vrijednosti ostaje u zemlji, a stvaraju se i radna mjesta. Zemlja pored toga generiše i poreske prihode koji se mogu investirati u infrastrukturu, u stvaranje novih radnih mjesta, u obrazovanje, itd.
EVROPA UŽIVA POVJERENJE: Mi imamo sreću što živimo u Evropi, a mi Evropljani smo sada i pioniri u stvaranju održivih sistema. U vezi sa finansijskom krizom, takođe treba napomenuti da međunarodni finansijski svijet nije mogao steći povjerenje u spasilački paket vlade SAD od 700 milijardi dolara i došlo je do sloma berzi širom svijeta nakon usvajanja paketa u Kongresu. Kada su se EU 15 (EURO zemlje) na prvom kriznom sastanku na vrhu u istoriji Monetarne unije dogovorile o zajedničkom paketu za spasavanje, kursevi na svjetskoj berzi poletjeli su u visinu. U narednom vremenu pokazaće se da li je Evropa stvarno u stanju da spasi nestabilnost finansijskih tržišta.
Evropa uživa povjerenje i trebalo bi da budemo svjesni te činjenice.
Evropa je već stvorila neke veoma reprezentativne, početne planove za mjere energetske politike. Energetski resursi, kao što su gas ili nafta, ne leže u Evropi, nego se moraju uvoziti. Evropa je, međutim, pionir u proizvodnji obnovljivih energija, a zemlje poput Njemačke, Austrije ili Švajcarske su stvorile odlično osmišljene sisteme koji se ne tiču samo dobijanja održive energije, nego i distribucije i obračuna energije. Stvaranje i implementacija održive energetske politike otkloniće moguću energetsku krizu. S tim u vezi, upućuje se na jedan EU-program za obnovljive energije – “Inteligenta energija – Evropa”.
Negativna strana globalizacije je to što kad padne jedna domina, odnosno zemlja, budu povučene i sve druge. Iz globalne finansijske krize vjerovatno se da izvući zaključak da su nezavisnost i “ostrvska” rješenja ili regionalne kooperacije uspješnije i održivije od globalizacija bilo koje vrste. Vrijednost i prednost pojedinca ponovo će dobijati na značaju. Sve što se održivo stvori, trajno je i stvara povjerenje.
S tim u vezi, pomenimo i da međunarodni istraživači globalizacije u pojmu održivosti percipiraju razvoj novog političkog pravca, tako da bi se na početku ponuđena podjela održivosti mogla proširiti i za pojam sistemsko političke održivosti. Možda će uskoro negdje u Evropi biti etabliran novi politički pravac pod nazivom “stranka održivosti”.
CRNOGORSKA ŠANSA: Crna Gora, za poređenje veoma mala zemlja, ima, međutim, ogromne šanse da se bolje i održivije suoči sa turbulencijama na svjetskom tržištu, ne samo u pogledu finansijske ekonomije, nego i energetske politike i svih tema pomenutih u ovom članku. Crna Gora ima sve preduslove za to da bude stvarno nezavisna, odnosno autarkična, pri čemu, s tim u vezi, ne bi trebalo zaboraviti postojeće vodene resurse. Šta međutim pomaže korišćenje svih tih uslova ako još nešto hramlje u implementaciji? U taj kontekst rado bih uključila poređenje neke uspješne svjetske zvijezde. Deset posto njenog uspjeha zasniva se na talentu, a 90 odsto na trudu, radu i nastojanjima da dostigne svjetski vrh.
Crna Gora ima sve preduslove da postane luksuzna destinacija u turizmu, da bude relativno energetski nezavisna od uvoza, da uzgaja dovoljno životnih namirnica, stvori radna mjesta i uveća vrijednosti u svojoj zemlji, itd. Crna Gora bi mogla biti zemlja koja ima pionirsku ulogu u vezi sa održivošću i ekologijom, kao i reprezentativna zemlja za funkcionisanje multikulturalnog društva. U crnogorskom Ustavu je utemeljeno da je Crna Gora zemlja koja poštuje načela ekologije. No, da bi se to postiglo, potrebna je saradnja svih, a ne samo nekih političara ili vodećih ličnosti zemlje.
Koliko smo daleko od toga da u naš život implementiramo održivost i da li imamo šansu da se razvijamo u tom pravcu? Ili, da li je to jednostavno samo dio neke marketinške strategije koja nekada treba da izraste?
Održivost mora da živi, pri čemu se ne misli samo na korišćenje i implementaciju održivog sistema, nego i na duhovni stav o održivim procesima i sistemima, i njihovoj prihvatljivosti. Ako se stanovništvo neke zemlje ne identifikuje sa pojmom održivost, odnosno u tome ne prepoznaje nikakav smisao, tada je i priča o smislu održivosti izvještačena. Održivost treba da stigne do svih društvenih slojeva, a time i do svih oblasti života i ekonomije. Može neka zemlja biti lijepa i imati toliko mnogo prednosti kao Crna Gora, ali ako u realizaciji ne učestvuju svi, rezultat će biti samo osrednji.
Održivost ima veze i sa time kako postupamo sa našom zemljom. Ako se danas Crnom Gorom krećete mimo turističkih puteva, svako odmah uočava velika brda smeća, a mnogi strani gosti navode Crnu Goru kao onu zemlju na Mediteranu najviše zaprljanu smećem. Da li nam je to potrebno? Ili, da li zbog samog otpada više ne vidimo smeće? Svjesna sam da je mnogo ljudi prošlo kroz veoma teška vremena i još prolazi, no održiva gradnja može se samo zajednički dogoditi i realizovati. Živimo u vremenima u kojima se sve brzo mijenja i još će se mijenjati, a svjetska ekonomska kriza neće se zaustaviti pred granicama Crne Gore. To, međutim, možemo posmatrati kao šansu, a ne kao ponavljanje krize kao one koja je bila prije nekoliko godina u bivšoj Jugoslaviji. Na nama je šta ćemo napraviti od Crne Gore i da li ćemo predati sljedećoj generaciji nešto što ima veću vrijednost i trajnost.

Primjer grada Gusinga

Od inostranih investitora uvijek iznova slušam da će Crna Gora kao luksuzna turistička destinacija biti trajna i imati uspjeha ako se implementiraju održivi turizam i održivo privređivanje. Pošto se u Crnoj Gori mnogo gradi, enormnu važnost ima održivi način gradnje. Na međunarodnom nivou raspravlja se o novim standardima za održivi način gradnje, a kao standard za procjenu održivosti neke nekretnine (green real-estate) vjerovatno će se nametnuti američki leed-standard. Širom svijeta upravo sada ima veoma malo projekata nekretnina koji se razvijaju na osnovu tog standarda, a i uprkos krizi nekretnina veoma je velika potražnja za tim nekretninama. Potražnja je trenutno veća od ponude održivo građenih nekretnina. Takođe, treba uzeti u obzir da globalna finansijska kriza izaziva rastuću potražnju za investicijima u materijalne vrijednost. Investitori će ubuduće u pogledu svoje strategije investiranja više ulagati u održive projekte (green investments).
U vezi sa tim, htjela bih da pomenem primjer grada Gusinga u Gradišću, Austrija. Gusing je 1980-ih godina važio za najsiromašniji region Austrije, a danas je energetski nezavisan, dakle ne zavisi od eksternih isporuka struje, toplote i goriva. Faktori uspjeha bili su po mjeri skrojeni energetski miks i jedinstveni energetski koncept. Vjerovatno i izvjesna tvrdoglavost, jer su prije 20 godina pojmovi kao što su autarkno ili održivo bili potpuno novi i nijesu bili stvarno prihvaćeni. U posljednjih 50 godina otvoreno je više od 50 novih pogona i stvoreno je više od 1.300 novih radnih mjesta. Sam Gusing ima 27.000 stanovnika i godišnje u njega dolazi oko 50.000 eko-turista iz čitavog svijeta.
Crna Gora ima iste šanse, čak i bolje.
 [Postavio: Batric]