Povodom sve češćih najava u Crnoj Gori, da se intenzivno razmišlja i planira izgradnja hidroelektrane „Buk Bijela“ na rijeci Tari, Razvojno kulturno informacioni centar „Most“ sa Žabljaka, izdaje slijedeće saopštenje:
„BUK BIJELA“ ILI OPSTANAK TARE – PITANJE JE ZA REFERENDUM ( 5 MAJ 2004 godine)
Čitava Evropa i svijet znaju za Taru – suzu Evrope, kao jednu od posljednjih rijeka u Evropi iz koje još uvijek može piti voda direktno, bez prerade, kao rijeku sa kanjonom kome može da parira samo veliki Kolorado, i kao očuvani eko-sistem sa mnogobrojnim biljnim i životinjskim vrstama, od kojih su mnoge zakonom zaštićene kao veoma rijetke.Takva rijeka, koja je od svih svjetskih organizacij priznata i uvršćena kao prirodno blago čitavog čovječanstva, nalazi se na udaru ideje o izgradnji hidrocentrale, koja bi iskoristila njene kapacitete za proizvodnju elektricne energije.
NVO „Most“, kao nevladina organizacija koja okuplja ne samo stanovnike Žabljaka i Durmitora, već i sve zaljubljenike u Taru i prirodu uopšte, podiže glas protiv ovakvog načina iskorišćavanja prirodnih potencijala rijeke Tare, koja je oduvjek imala samo jednu svrhu i namjenu: da joj se ljudi dive i čuvaju njeno bogatstvo.
Da li naše generacije u aktuelnom vremenu treba da ostanu upamćene kao generacije koje su uništile ono što je priroda vijekovima stvarala, a naši preci vijekovima čuvali i njegovali?
Da li će odluka o sudbini Tare – rijeke koju cijeni čitava planeta, biti donijeta u nekom kabinetu, između nekoliko ljudi i interesnih skupina?
Postoji li svijest o tome da ukoliko promijenimo Taru i njen eko sistem, uništili smo je zauvjek, njena priroda će biti izgubljena i za sve buduće generacije, a ostaće jedino mit i svjedočanstvo o (ne)ljudskom djelu?
Šta je preče: hidroelektrana i električna energija ili jedina pitka rijeka na svijetu, rijetka flora i fauna?
Da li smo svjesni da su njene neiskoriscene mogucnosti mnogo vece i profitabilnije od jedne hidrocentrale?
NVO „Most“ ne želi ni na koji način da prejudicira moguće riješenje ovog pitanja, već apeluje na svakog pojedinca, građanina Crne Gore, da se duboko zamisli i zapita : šta činiti ? Da li je interes Crne Gore i svakog pojedinca da ostane bez Tare i da u svijetu Crna Gora bude upamćena kao zemlja koja je sama uništila svoje prirodno blago? Ne treba imati bilo kakvih iluzija: čak i uz sve mjere bezbjednosti i zaštite od zagađivanja, dio toka rijeke Tare bi morao biti potopljen, a sasvim je izvjesno da voda više ne bi bila za piće, i sve ono sto je čini najljepšom na svijetu bi nestalo!
NVO „Most“ ukazuje i na činjenicu da hidroelektrana „Buk Bijela“ ne bi bila čak ni elektrana koja služi samo Crnoj Gori, već bi samo trećina ukupno proizvedene električne energije pripadala Crnoj Gori. Da li mi to, onda, žrtvujemo Taru za trećinu hidrocentrale ? Neka se svako od nas zamisli kakvu bi štetu ovako nešto donijelo izgrađenom imidžu Crne Gore kao ekološke i turističke destinacije!
Rijeka Tara je do sada preživjela brojne ljudske atake na njenu čistotu i prirodnost. Izlivan je benzin, otrovne materije, cijanid, otpadne vode... U spektakularnim prašumama i djelovima kanjona danas se besumučno uništava i siječe šuma na divljački način (Tmora). Poslednji dogadjaj sa ispuštanjem cijanida u rijeku pokušava se takođe zataškati.
Institucije koje bi trebale da odražavaju glas razuma i da kroz svoje obaveze budu zaštinici prirodnih resursa potčinjene su političkim i industrijskim lobijima i u stvari su puki izvrsioci naredbi.
Nacionalni parkovi Crne Gore počeli su da uništavaju sami sebe, birokratija koja ima za cilj da profitira, administracija koja sa svojom strukturom i dosadašnjim radom ni u čemu ne zaslužuje povjerenje.
Tara ih je do sada pobjedivala svojom svemirskom energijom ali je sada na ivici izdržljivosti, treba našu pomoć da preživi bahatosti. Pokazivala je svoje čari svima, i bila ponos Crne Gore, svakog njenog građanina, što na ovom mjestu u svijetu postoji nešto nedirnuto, prirodno, onako kakvo je od postanja svijeta. Da li, danas, Tara konačno gubi bitku?
Odgovornost je na svima. Na svakom građaninu Crne Gore. Pozivi na javne debate i tribine nijesu dovoljni da bi se o ovako ozbiljnom pitanju na adekvatan način raspravljalo. Umjesto da se javnost kroz stalne programe na televiziji, radiju i ostalim mas-medijima upoznaje sa prednostima, manama i mogućnostima ovog projekta, svjedoci smo potpune, zaglušujuće tišine , kao da se sa namjerom ne želi promovisati pitanje opstanka Tare u javnosti. Nema čak ni kritičkih natpisa u novinama, razmjenjivanja stavova, univerziteta, akademija...Jesmo li se pomirili i prihvatili svi propast Tare?
Pitanje koje povlači čitav niz novih pitanja, problema, rješenja i odgovora...
Zbog svega navedenog, NVO „Most“ smatra da bi se u civilizovanom društvu pitanje opstanka Tare ne bi ni trebalo postavljati, ali ukoliko se već ukazala takva potreba, gdje treba suočiti dva nacionalna interesa: proizvodnju električne energije ili razvoj turizma i očuvanje „suze Evrope“, onda je to pitanje ne samo za javnu raspravu, već za REFERENDUM , na kome će se svaki građanin izjasniti o tome, šta je glavni interes Crne Gore.
Upozoravamo da je pitanje opstanka Tare u istoj ravni po važnosti sa pitanjem državnog statusa.
Tara je i nacionalno blago, i odluku o njenom nestanku ili opstanku, treba da „prelomi“ u sebi svako od nas. I neka svako bude svjestan odgovornosti:
• Ukoliko potapamo Taru, potapamo je za svagda
• Ostajemo bez dijela Crne Gore po kome smo bili poznati vijekovima i čitava planeta ostaje bez dijela sebe
Pa kako odlučimo svi...
NVO „Most“ će o svim svojim programima i akcijama detaljno obavještavati javnost.
NVO „Most“
Vučedolska BB
84220 Žabljak
Tel: 089/600-10
Mob: 067/227 - 228
e – mail: hitss @cg.yu
web – site: www.durmitorcg.com